Site Loader

Nedavno su snažni potresi pogodili područje središnje Hrvatske. Velik broj ljudi ostao je bez krova nad glavom, a, nažalost, izgubljeni su i životi. Ako uračunamo broj ljudi čija imovina ima manja ili veća oštećenja i ljude koji su samo osjetili potrese, dolazimo do procjene od šest milijuna ljudi u deset zemalja koji su na neki način bili pogođeni potresom¹. Za svakoga od njih ovaj potres potencijalno predstavlja traumatski događaj.

Traumatski je događaj svaki onaj događaj koji je izvan granica uobičajenog ljudskog iskustva i koji je za svakoga izrazito neugodan jer predstavlja prijetnju životu ili tjelesnom integritetu². Traumatski se događaji razlikuju od stresnih događaja po tome što su uznemirujući za sve ljude. Stresni događaj je, primjerice, gubitak posla. On kod nekih ljudi može izazvati značajnu uznemirenost, dok će drugi ljudi preko njega prijeći bez većih teškoća. S druge strane, očekuje se da će svi ljudi koji dožive traumatski događaj poput npr. prometne nesreće osjećati različite fizičke i psihičke reakcije poput nesanice, dezorijentiranosti, straha od ponovnog sudjelovanja u prometu i slično. Reakcije na traumatske događaje smatraju se neizbježnima i univerzalnima. One se mogu razlikovati od pojedinca do pojedinca, ali u pravilu svi ljudi imaju nekakvu reakciju. Pritom traumatski događaj nije samo onaj koji osoba direktno doživi, već i onaj koji se proživi kroz svjedočanstvo ili saznanje da se dogodio drugoj osobi – dakle, traumatično iskustvo može biti i vožnja kroz potresom pogođeno područje, gdje nas razrušene kuće i svjedočenje rasulu mogu uznemiriti čak i ako nismo osobno doživjeli potres.

Potres predstavlja posebnu vrstu traumatskog događaja jer pripada kategoriji prirodnih katastrofa. Zbog njegovog nenajavljenog pojavljivanja, kao i nemogućnosti predviđanja kada će se i gdje dogoditi te koliko će biti jak, potres predstavlja udarac na naše osjećaje kontrole i sigurnosti. Situacija pandemije natjerala nas je da više vremena provodimo u svojim stanovima i kućama te je kod nas utvrdila dojam doma kao sigurnog mjesta gdje se čuvamo od zaraze. Potres je tu sigurnost doveo u pitanje. Zbog toga smo dodatno osjetljivi na trenutne potrese – ne znamo kada bi se idući potres mogao dogoditi, trzamo na gotovo svaki pokret i zvuk u strahu od ponovnog potresa, lošije spavamo i budimo se po noći. Sve su ovo prirodne reakcije nakon potresa. Važno je biti blag prema sebi i ne predbacivati si ili okrivljavati se što smo potres doživjeli na ovaj ili onaj način. Ponovit ćemo – sve reakcije tijekom i nakon potresa dopuštene su i prirodne. One mogu biti tjelesne (drhtanje, lupanje srca, bolovi u tijelu, umor, promjene u spavanju i apetitu), emocionalne (tjeskoba, strah, tugovanje, ljutnja, razdražljivost ili pak obamrlost), kognitivne/misaone (dezorijentiranost, smetnje pamćenja, zbunjenost, osjećaj nestvarnosti, nesposobnost donošenja odluka) i ponašajne (trzanje na svaki zvuk, stalno bivanje na oprezu).

Upravo zbog narušenog osjećaja sigurnosti mnogima se sada mogu javiti različiti strahovi koji nisu izravno povezani s potresom: možda se bojite mraka, bojite se biti sami u stanu/kući ili samoće općenito, strah vas je zaraze koronavirusom više nego prije potresa ili se bojite da će vas zadesiti još neka nesreća ili bolest. Ovi su strahovi rezultat toga što smo sada pojačano na oprezu i pretjerano svjesni različitih prijetnji oko sebe. Iako su neugodni, oni su prirodna posljedica smanjenog osjećaja sigurnosti i s vremenom će oslabiti.

Još jedna tipična reakcija koja se može javiti jest osjećaj srama zbog načina na koji se jesmo ili nismo ponašali tijekom potresa (zašto nismo nekoga ili nešto pokušali spasiti, zašto nismo stali pod štok iako smo znali da to trebamo napraviti) te osjećaj krivnje što smo prošli bolje od drugih ili što se osjećamo loše unatoč tome što smo prošli bolje od drugih. Ovo se naziva grižnja savjesti preživjelih (engl. survivor’s guilt) i česta je pojava nakon različitih traumatskih događaja. Ljudi se mogu pitati zašto su baš oni prošli bez ozljeda ili materijalne štete ili se mogu kriviti zbog toga što nisu poduzeli sve što su mogli kako bi pomogli nekome drugome. Neki se možda pitaju i je li uopće u redu da osjećaju uznemirenost ako ne žive na epicentralnom području i ako su potres samo osjetili. Odgovor je: da, u redu je. Ne postoje kriteriji za to tko sada smije, a tko ne smije biti uplašen ili uznemiren. Potres je mnoge ljude pogodio na ovaj ili onaj način i smijemo se zbog toga osjećati uznemireno.

 

Zašto se ovako osjećam?

U trenutku glavnog udara većina nas znala je što treba učiniti: prikupili smo osnovne stvari i izašli na otvoreno. (Ako nismo dobro reagirali, do sada smo vjerojatno pročešljali sve dostupne internetske izvore na tu temu i naučili kako treba reagirati.) Nakon toga nastupa razdoblje neizvjesnosti: hoće li se dogoditi novi potres, kada, gdje, koliko će biti jak, hoće li uzrokovati (dodatna) oštećenja imovine, trebamo li bježati, gdje bježati, kako zaspati, što spakirati u ruksak za evakuaciju… Ta je neizvjesnost neugodna, izaziva osjećaj nesigurnosti i onemogućuje nam da se opustimo. Ona je zapravo posljedica spremnosti našeg tijela da nas održi na životu. Naše je tijelo stroj za preživljavanje pa tako u izvanrednim situacijama, kada je prijetnja moguća u bilo kojem trenutku, odgovara pojačanom aktivnošću i osjetljivije je na potencijalne znakove prijetnje. Zbog toga se sada možda trzate na svaki zvuk, teško vam je zaspati ili se bojite otuširati.

Mozak procesuira i pamti ugrožavajuće informacije kao informacije važne za preživljavanje, zbog čega nam se u kriznim situacijama može činiti da vrijeme prolazi sporije nego što u stvarnosti prolazi. Uz to, informacije (slike, zvukovi, riječi) prikupljene u kriznim situacijama, kao i naše misli i osjeti koje smo doživjeli, ostaju dobro upamćeni. Vjerojatno ćete se još dugo sjećati točno gdje ste bili i što ste radili u trenutku potresa. Svaka slična situacija s kojom se u budućnosti (pogotovo bliskoj) susretnemo može aktivirati sustav za preživljavanje i reakciju sličnu onoj u traumatskoj situaciji. Zbog toga nije neuobičajeno da se reakcije na traumatske događaje zadrže danima, tjednima, pa čak i mjesecima. Ako simptomi uslijed traumatskog događaja traju duže od mjesec dana, moguć je razvitak posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP-a) te je važno potražiti stručnu pomoć. Kod velike većine ljudi reakcije se ipak povuku nakon određenog vremena, odnosno samo mali broj ljudi u konačnici razvije PTSP.

Međutim, potresi su specifični po tome što se ponavljaju. Nakon glavnog potresa uobičajeno je smirivanje tla koje se očituje u seriji slabijih potresa, koji mogu biti manjeg ili većeg intenziteta i pojavljuju se nasumično. Naknadni nas udari podsjećaju na glavni udar i u nama mogu izazvati čak i veću uznemirenost od prvotnog potresa jer ponovno potiču što ako pitanja i pojačavaju osjećaj uznemirenosti. Ono što se događa u psihološkom smislu je retraumatizacija – ponovno proživljavanje iste traume. Nije neobično da se nakon retraumatizacije ponovno jave reakcije koje smo doživljavali nakon inicijalne traume, čak i ako su one u međuvremenu oslabile. Dakle, ako nakon nekoliko mjeseci osjetite slabiji potres i ponovno nekoliko dana imate teškoća sa spavanjem, to nije pokazatelj da ste razvili PTSP. Radi se o reakciji na retraumatizaciju koja će opet proći s vremenom.

Za ljude koji su doživjeli potres također je tipično da neko vrijeme nakon potresa često imaju osjećaj kao da se tlo trese ili ljulja, čak i kad se ne događaju naknadni udari. Neki ovu pojavu nazivaju fantomskim potresima ili bolešću potresa (engl. earthquake sickness). Radi se o kratkotrajnom sindromu koji može biti posljedica toga što je uslijed potresa privremeno narušen osjet za ravnotežu u unutarnjem uhu³, a može biti uzrokovan i pojačanom osjetljivošću na vibracije, tjeskobom ili drhtavicom. U svakom slučaju, simptomi će spontano proći s vremenom. Možete si olakšati tako da npr. na vidljivo mjesto postavite čašu s vodom – ako se voda ne pomiče, radi se o fantomskom potresu. Također vam može pomoći fizička aktivnost kojom ćete izbaciti nagomilanu energiju koja se možda manifestira drhtavicom, a koju onda percipirate kao fantomski potres.

 

Oporavak

Kako potreba za sigurnošću predstavlja jednu od temeljnih ljudskih potreba, za početak uspješnog oporavka od traume izazvane potresom potrebno je ponovno uspostaviti osjećaj sigurnosti. Stoga je važno osigurati mjesto za odmor koje smatramo sigurnim, mjesto na kojem nam je toplo i u kojemu imamo pristup hrani i vodi. Nekome sigurnost predstavlja ruksak za evakuaciju u kutu sobe, nekome ostavljanje upaljenog svjetla ili televizora tijekom noći, nekome spavanje kod prijatelja ili obitelji. Pronađite ono što vam daje osjećaj sigurnosti i priuštite si to. Nakon toga bitno je da se okružite bliskim ljudima od kojih možete slobodno tražiti podršku kada vam je teško.

Nakon fizioloških potreba, treba se pobrinuti i za psihičko zdravlje. Zbog stalnog stanja pripravnosti na opasnost u tijelu se gomila energija i napetost koju je potrebno izbaciti. Pokušajte u svoju svakodnevnu rutinu uvrstiti neki oblik tjelesne aktivnosti ili igre, očistite kupaonicu, presložite ormar. Tako ćete misli skrenuti s potresa i svoju energiju preusmjeriti na nešto drugo. Također je preporučljivo ne pretjerivati u gledanju vijesti i ne instalirati različite aplikacije za detekciju potresa. Stalno praćenje informacija daje nam prividan osjećaj kontrole, ali istovremeno nas nepotrebno uznemiruje.

Ako imate djecu, razgovarajte s njima o tome kako su se osjećala tijekom potresa i priznajte im da ste se i vi bojali. Pobrinite se da svaki dan imaju vremena za igru i fizičku aktivnost kako bi iz sebe izbacila energiju. Prođite s njima plan evakuacije u slučaju potresa i provodite vrijeme s njima u aktivnostima koje nemaju veze s potresom kako biste im omogućili da se odmaknu od te situacije. Više o tome kako pomoći djetetu da prebrodi strah od potresa pisali smo u članku.

U idućih nekoliko tjedana ili mjeseci u životima mnogih ljudi pojavit će se novi podstanar: strah. On je prirodan dio posttraumatskog razdoblja i u situaciji potresa bio nam je koristan – potaknuo nas je da izađemo na otvoreno i sada nas drži spremnima na potencijalni novi potres. Iako je koristan, neugodan je i možemo imati potrebu riješiti ga se. To, nažalost, ne možemo jer je strah ugrađen duboko u naš biološki aparat. Ono što možemo jest naučiti živjeti s njim u idućih nekoliko tjedana ili mjeseci. Pokušajte strah zamisliti kao svog novog cimera i nemojte mu dopustiti da postane gazda kuće. To znači da pronađete načine kako prepoznati da je strah ovdje, ali ne i dozvoliti mu da upravlja vašim ponašanjem. Primjerice, ako se bojite tuširati, umjesto da se u strahu od novog potresa ne otuširate, pripremite torbu za evakuaciju na dostupno mjesto u kupaonici kako biste u slučaju potresa mogli brzo izaći iz tuša. Napredujte u malim koracima: ako imate dugu rutinu pranja kose, prvi put je operite na brzinu, samo šamponom, a zatim postupno dodajte korak po korak rutine.

Ako imate kućne ljubimce, promatrajte kako se oni ponašaju: u trenutku potresa su uplašeni, ali kad trešnja prestane vrlo brzo se smiruju i nastavljaju s uobičajenim aktivnostima. U ovoj situaciji možemo puno naučiti od svojih ljubimaca. Ljudi obično nakon potresa očekuju novi udar, zamišljaju i prognoziraju najgore scenarije. Takvo promišljanje nam ne omogućuje da se pripremimo na budućnost jer je ona neizvjesna, ali nam onemogućuje da živimo u sadašnjosti. Pokušajte se ugledati u svoje životinje i iskoristiti mirna razdoblja za odmor. S vremenom će to postajati sve lakše.

 

Za kraj, ponovimo:

  1. Sve što sada osjećate je prirodno i dopušteno.
  2. Potrudite se da zadovoljite svoje primarne potrebe (redovito i dovoljno spavajte, hranite se i pijte) te da ste tjelesno aktivni.
  3. Uspostavite osjećaj sigurnosti kroz npr. protupotresne vježbe, pripremu torbe za evakuaciju i sl.
  4. Pratite svoje kućne ljubimce ili zamišljajte kako životinje reagiraju – pokušajte se opustiti u mirnim razdobljima.

 

Detaljnije smjernice za pružanje podrške sebi i drugima u ovoj situaciji možete pronaći u našem prethodnom članku, a ako vam je potrebna dodatna podrška, slobodno nam se javite na kakosi@ffzg.hr. Ovo je razdoblje neugodno, ali proći će. U međuvremenu budite jedni drugima podrška i brinite za sebe.

 

Literatura

¹ Raić Knežević, A. (29. prosinca 2020.) EMSC: Današnji potres u Petrinji osjetilo je 6 milijuna ljudi u 10 zemalja. Telegram. Preuzeto s: https://www.telegram.hr/politika-kriminal/emsc-danasnji-potres-u-petrinji-osjetilo-je-sest-milijuna-ljudi-u-10-zemalja/

² Pregrad, J. (Ur.) (1996). Stres, trauma, oporavak: udžbenik programa „Osnove psihosocijalne traume i oporavka“. Zagreb: Društvo za psihološku pomoć.

³ Honma, M., Endo, N., Osada, Y., Kim, Y. i Kuriyama, K. (2012). Disturbances in equilibrium function after major earthquake. Nature Scientific Reports, 2: 749. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC3475992/

Post Author: kako si?