Site Loader

Novo desetljeće započeli smo godinom koja nam je donijela brojne značajne događaje, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu. Jedan od najistaknutijih događaja svakako je pojava novog koronavirusa i izbijanje pandemije koja je uzrokovala razdoblje karantene u većini zahvaćenih zemalja. COVID-19 pandemija prva je pandemija koja je u ovakvom opsegu zahvatila Europu u posljednjih sto godina. To znači da je stanovništvo prvi put u sto godina na ovaj način izloženo zarazi, ali i osjetljivo na ideju i informacije o virusu te o njegovu mogućem prijenosu. Zadnji put kada se dogodilo nešto slično ovome bila je epidemija tzv. španjolske gripe koja je u dvije godine odnijela 50-100 milijuna života diljem zemaljske kugle i promijenila demografsku kartu svijeta.

Od pojave koronavirusa u Hrvatskoj u ožujku svaki smo dan izloženi medijskom sadržaju o virusu, brojevima zaraženih i preminulih te mjerama opreza i prevencije. Moglo bi se reći da smo potaknuti da posebno obraćamo pažnju na sve što ima veze s virusom i zarazom jer se nalazimo u situaciji relativno visokog rizika od zaraze. Ta udešenost služi kao svojevrsni okidač za povišenu aktivaciju bihevioralnog imunosnog sustava (BIS).

Organizam kao detektor dima

Naš organizam posjeduje metode obrane protiv infekcije i zaraze. U slučaju da se zarazimo, tijelo započinje borbu protiv virusa te dolazi do povišene tjelesne temperature i ostalih simptoma bolesti. No, taj sustav obrane vrlo je energetski skup za organizam jer zahtijeva trošenje dragocjenih resursa koji se inače koriste za preživljavanje. Zbog toga nam je evolucija osigurala još jedan sustav koji služi kao prva crta obrane, odnosno pokušava spriječiti virus da uopće uđe u naš organizam i time sačuvati energiju koju bismo inače potrošili na borbu s virusom. Taj sustav naziva se bihevioralni imunosni sustav i zadužen je za prepoznavanje znakova moguće zaraze u okolini te za poticanje misli, osjećaja i ponašanja koja smanjuju vjerojatnost da ćemo se razboljeti i naštetiti svome tijelu. Temeljna je reakcija koju aktivira BIS osjećaj gađenja koji upozorava tijelo da podražaj interpretira kao potencijalno ugrožavajući i zauzme prema njemu averzivan, tj. izbjegavajući stav. Na primjer, osoba koja gleda pripremanje hrane u nesanitarnim uvjetima procjenjuje tu situaciju kao ugrožavajuću i kao mogući izvor želučanih tegoba te joj se javlja snažan osjećaj gađenja koji aktivira BIS, zbog čega osoba odlučuje ne jesti na tom mjestu i time smanjuje opasnost od trovanja. Međutim, BIS često zna i pretjerano reagirati zato što funkcionira po tzv. principu detektora dima. Zadaća je detektora dima upozoriti na mogućnost požara, a zbog velike opasnosti koju požar predstavlja, detektor dima dizajniran je tako da reagira i na one dimne signale koji nisu nužno opasni. Manja je šteta ako dođe do lažne uzbune (tzv. pogreške lažnog pozitivnog) i alarm se aktivira na bezopasan dim nego ako dođe do tzv. pogreške lažnog negativnog i alarm ne signalizira početak požara. Isto tako, manja je šteta za organizam ako bezopasan podražaj protumači kao potencijalno zarazan nego ako mu promakne znak stvarne zaraze i dođe do obolijevanja. Vodeći se tim principom, BIS često reagira na temelju prvog dojma i površinskih znakova, što može rezultirati predrasudama i averzivnim ponašanjem prema okolini i ljudima koji ne predstavljaju istinsku prijetnju zarazom, već se samo uklapaju u idejnu sliku prijenosnika zaraze. Istraživanja su pokazala da se pogreška lažnog negativnog čini još skupljom, odnosno da je BIS još osjetljiviji u situacijama kada osoba procjenjuje da postoji visoki opći rizik od zaraze, kao što je u vrijeme pandemije.[1] Taj se nalaz naziva principom funkcionalne fleksibilnosti.

Od viška (opreza) glava (ne) boli?

Povećana osjetljivost BIS-a može nas potaknuti da podražaje iz okoline procjenjujemo mogućim izvorima bolesti, čak i ako oni to nisu. To može rezultirati bezazlenim ponašanjima povećanog opreza: bacit ćemo u smeće mlijeko koje je vjerojatno pitko, ali nam miriše malo čudno. No, može dovesti i do ozbiljnih društvenih implikacija potaknutih predrasudama prema osobama koje nisu širitelji zaraze, ali nas vizualni podražaji upozoravaju da bi mogli biti. Istraživanja ukazuju na to da su predrasude osobito usmjerene na osobe s tjelesnim oštećenjima ili invaliditetom te na pretile i starije osobe, a u razdobljima pandemije općenito dolazi do porasta etnocentrizma (doživljavanja vlastite kulture kao ispravne, a mišljenja i ponašanja drugih kultura kao pogrešnih) i ksenofobije (straha od stranog i nepoznatog).[2] U slučaju koronavirusa, ljudi azijskog podrijetla u različitim dijelovima svijeta izvještavaju o diskriminirajućim ponašanjima usmjerenima prema njima zbog pogrešne pretpostavke o opasnosti od zaraze. Ta je pretpostavka nastala generalizacijom informacije o tome da je koronavirus potekao iz Wuhana u Kini na strah od svih pripadnika azijske rase koji u ovom slučaju predstavljaju strano i nepoznato.[3] Istraživanja su također pokazala da povećana percepcija rizika od zaraze dovodi do smanjenih samoprocjena ekstrovertiranosti (društvenosti), kao i do veće sklonosti konzervativnim stavovima i moralne krutosti te osuđivanja ljudi koji ne poštuju autoritet. [1] [3]

Oprezno s detektorom dima

Zaključno, možemo reći da nam je BIS u situaciji pandemije koristan saveznik koji nam nudi evolucijski ugrađen sloj zaštite od potencijalne zaraze. Istovremeno, ti mehanizmi suptilno utječu na promjenu svjetonazora i načina na koji percipiramo okolinu te možemo reći da pandemija na neki način mijenja naš generalni pogled na svijet. Ta promjena napreduje sitnim koracima, ali u širem ju je planu lako moguće previdjeti. S time na umu, trebali bismo biti na oprezu ne samo od posljedica koje bi pandemija mogla imati po zdravlje već i na društvenu klimu i stavove. Naše tijelo često je izvrstan izvor informacija, no važno je osvijestiti si da se evolucijski mehanizmi mijenjaju znatno sporije nego što se društvo razvija te u svojoj rigoroznosti mogu na neke načine biti i štetni. Zaštita od zaraze i očuvanje vlastitog zdravlja je bitno, ali kada razmišljamo o budućnosti, ne bismo je trebali promatrati samo u terminima opasnosti od virusa, već bismo trebali razmišljati i o tome kako će izgledati taj zdraviji svijet. Predrasude su opasne i moramo ih biti svjesni i aktivno im se suprotstavljati. Epidemiolozi predviđaju da pandemija koronavirusa još uvijek nije ni blizu kraja, a istraživanja već sad ukazuju na porast konzervativnih stavova i konformizma (prilagođavanja ponašanja grupi). U ovim vremenima potrebno je pratiti upute zdravstvenih radnika i brinuti se o sebi, ali istovremeno brinuti i o društvu – na fizičkoj distanci ili ne, ljudi su društvena bića i značajno utječu jedni na druge. Budimo svjesni ljepote različitosti i potrudimo se da taj utjecaj ne nanosi povredu.

 

Literatura:

[1] Park, J. H. & Schaller, M. (2011). The Behavioral Immune System (and Why It Matters). Current Directions in Psychological Science, 20(2), 99–103. [https://www2.psych.ubc.ca/~schaller/SchallerPark2011.pdf]

 [2] Mikolić, A. & Hromatko, I. (2017) Bihevioralni imunološki sustav i gađenje — što je zajedničko trudnicama i političkim konzervativcima?. Psihofestologija2 – psihologijska znanost na popularan način. Zagreb, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, str. 32–36. [http://darhiv.ffzg.unizg.hr/id/eprint/8475/1/PsihoFEST_2a.pdf]

[3] BBC (2020). The fear of coronavirus is changing our psychology, <https://www.bbc.com/future/article/20200401-covid-19-how-fear-of-coronavirus-is-changing-our-psychology> Pristupljeno 14. srpnja 2020.

Više o španjolskoj gripi i njenim posljedicama možete pročitati u knjizi “Blijedi jahač – kako je španjolska gripa 1918. godine promijenila svijet” autorice Laure Spinney.

Post Author: kako si?