Site Loader

Nakon niza nesretnih događaja koji su se odvili u proteklih mjesec dana, teško je pronaći
osobu koja je ostala ravnodušna. Mnogi su odrasli ljudi nakon gromoglasnog potresa u
Zagrebu mahnito izlazili na ulice i svojim automobilima bježali prema obali, planinama i
drugim mjestima kako bi se osjećali sigurnije. Ako je ovo spontana reakcija odraslih, možemo
samo zamisliti kako je taj zastrašujući potres izgledao u očima djece. Javljaju nam se roditelji
s potresnim pričama: djeca još uvijek spavaju odjevena u jakne, kod nekih se javilo noćno
mokrenje, neka djeca ne mogu ni izraziti svoje strahove, iako je po njihovom ponašanju
sasvim jasno koliko se boje.

Ovaj tekst je namijenjen roditeljima koji žele pomoći svojoj djeci da iskustvo potresa što
bezbolnije integriraju u svoje sjećanje. Priložili smo i neke savjete za nošenje s traumom koji
mogu biti od koristi i odraslima.

RAZGOVARAJTE.

Potres je iznenadan i ne daje nam vremena za pripremu. Mnogi su od nas bili uplašeni, a
posebice oni najmlađi. Djeca često ne znaju imenovati svoje osjećaje, već ih pokazuju kroz
tjelesne reakcije. Osim toga, ne znaju ni čemu strah služi. Kroz razgovor ih poučite o
osjećajima i njihovoj korisnoj ulozi.

Što je strah? Svi ljudi, bez obzira bili mali ili veliki, stari ili mladi, ponekad osjećaju strah.
Strah je neugodna emocija koju možemo osjetiti u različitim dijelovima svojeg tijela –
možemo imati negativne misli, vidjeti ružne slike kada zatvorimo oči, može nas boljeti trbuh
ili glava, može nam jako lupati srce.

Čemu strah služi? Kada su strah i brige maleni, onda su ljudima korisni. Strah nas štiti od
opasnosti tako da znamo što napraviti ili ne napraviti kako bismo je izbjegli. Na primjer, mali
strah od pčela upozorava nas da nas one mogu ubosti i zato ih nećemo dirati. S druge strane,
veliki strah od pčela može dovesti do toga da se bojimo biti u prirodi i da cijelo vrijeme
razmišljamo o pčelama te zbog toga ne uživamo u suncu i igri. Dakle, kada strah naraste on
nas može preplaviti i tada nam više nije koristan.

RAZUMIJTE.

Ono što je djeci potrebno jest netko tko će im biti podrška, razumjeti ih i prihvatiti njihove
osjećaje. Stoga nemojte brinuti o poznavanju odgovora na svako dječje pitanje. Imajte na umu
da je u redu odgovoriti s „ne znam“.

U ovom se razdoblju kod djece mogu javiti razne reakcije i važno je vratiti im osjećaj
sigurnosti. Mogu biti pojačano zabrinuta radi odvajanja od roditelja, posebice prije spavanja.
U redu je da djeca žele i trebaju vašu blizinu u ovim zastrašujućim vremenima. Budite prisniji
sa svojim djetetom i koristite moć dodira jer će, neovisno o dobi, od njega imati korist. Češće
grljenje, ljubljenje ili umirujuće tapšanje po leđima pomoći će vratiti osjećaj sigurnosti u
okolinu. Osim toga, moguće je i da su djeca pod utjecajem traumatskih situacija zaboravljiva
te da će ih trebati češće podsjećati na školske obaveze (ali ih zbog toga ne treba koriti).

Uvažite djetetove osjećaje jednostavnim rečenicama: „Vidim da si ljut/a, tužan/na… (ili bilo
koja druga emocija koju primijetite)”. Nastojte normalizirati djetetove osjećaje. Recite da je u
redu osjećati se preplašeno i da se mnogi, pa i veliki, osjećaju tako. Također imajte na umu da
svi mi na traumatske događaje reagiramo drugačije. Možda će neka djeca imati naglašenu
potrebu za bliskošću, dok će druga provoditi više vremena sama. Kako god vaše dijete
reagiralo, nemojte omalovažavati iskazivanje emocija rečenicama poput „Nemoj biti tužan.“
jer time šaljete poruku da ono što dijete osjeća nije važno. Naglašavajte da je normalno
razgovarati o osjećajima i dajte do znanja djetetu da vam se uvijek može obratiti.

OBJASNITE.

Pružite djetetu informacije o onome što se dogodilo. Najbolje je kada dijete dobiva podatke
od odrasle osobe kojoj vjeruje. Poželjno je ograničiti izlaganje internetu i drugim medijima jer
manja djeca gledanjem reportaža mogu zaključiti da se događaj još uvijek odvija. Možete ih
uputiti i na to kako se zaštititi od potresa te objasniti da postoje ljudi (vatrogasci, hitna pomoć)
koji se trude i rade na našoj sigurnosti. Ovime djeci dajete do znanja da nisu sama i da postoje
stvari koje mogu učiniti kako bi se zaštitila.

Naoružajte se strpljenjem i pripremite se na niz pitanja jer je dječji (a i odrasli) svijet znatno
promijenjen nedavnim događajima. Budite iskreni i sažeti. Podsjećajte dijete da ste otvoreni
za razgovore o onome što se dogodilo i nemojte se iznenaditi ako pitanja budu „iz vedra
neba“. Djeca trebaju vremena da bi proradila događaj svojim tempom, zbog čega nije
dobro požurivati ili namjerno nametati temu potresa. Koristite djetetove spontane upite i
prirodne prilike za započinjanje razgovora.

POKAŽITE.

Djeca u svojim roditeljima vide model kako se treba ponašati i što osjećati. Budite im
primjer i pokušajte djelovati što smirenije te, kada govorite o potresu, nastojte neverbalnim
porukama (gestama, tonom glasa) prenijeti dojam staloženosti i smirenosti. Djeci možete
iskreno reći i pokazati kako se osjećate, ali ih pritom ne preplavljujte svojim brigama. Tako
djeci dajete do znanja da je u redu pokazati kako se osjećaju, bez bojazni od sramoćenja.
Primjerice, možete djeci reći da se sada osjećate zabrinuto, ali da biste voljeli zajedno crtati
kako biste se osjećali bolje. Tako ćete im pokazati i korisne načine upravljanja svojim
osjećajima. Na kraju pitajte dijete kako se osjećalo dok ste zajedno nešto radili.

Poslužite se i različitim metodama opuštanja poput vježbi disanja i objasnite djeci neke od
načina ublažavanja strahova:

– Zatvori oči i zamisli kako izgleda tvoj strah, možeš ga čak i nacrtati. Zadaj mu neko ime,
koje god poželiš, na primjer Strahimir, Potresor, Viruslav. Kada se strah pojavi, primjerice
prije spavanja, možeš reći: „Znam da si to samo ti, Strahimire, ja te ne trebam i želim ići
spavati! Preporučam i tebi da odeš spavati, a ako nećeš onda odlazi, Strahimire!“

– Zamisli neku smiješnu sliku u glavi pa je možemo pokušati nacrtati. Strah se jako boji
smijeha. Evo, na primjer, ja sam zamislila plavu mačku s krilima na glavi koja ne mijauče,
nego ima glas kao tata. Što si ti zamislio/la?

– Zamisli sebe kao superheroja sa štitom, plaštom, kapom ili bilo kakvim drugim predmetom
koji te štiti od svega onoga čega se bojiš. Kada strah dođe, zamisli da si na nekom lijepom
mjestu koje jako voliš i da imaš sa sobom svoj predmet protiv straha. Zamisli kako te tvoj
predmet štiti od svega čega se bojiš, zamisli što sve radiš na svom lijepom mjestu, čega se
igraš.

– Duboko i polako diši. Udahni dok brojiš do 5 i onda izdahni dok brojiš do 5. To ponovi
nekoliko puta. Kada udahneš, zamisli da udišeš svoju najdražu boju ili svoj najdraži miris, a
kada izdahneš zamisli da izdišeš svoju najmanje dragu boju ili miris.

DJELUJTE.

Povratak osjećaja kontrole temeljni je zadatak u uspješnoj proradi traumatskog događaja.
Stoga pokušajte održavati strukturu i rutinu. Za vrijeme turbulentnih promjena, povratak u
prijašnju životnu strukturu vraća osjećaj sigurnosti i kontrole. Pokušajte održavati isto vrijeme
spavanja, ručka itd. Ako ste se zbog izvanrednih okolnosti morali preseliti, stvorite nove rutine kojih ćete se pridržavati. Ponekad možete osjećati želju za „progledavanjem kroz
prste“, ali nastojte imati nepromijenjena obiteljska pravila, poput onih o pristojnom
ponašanju.

Ako se radi o starijoj djeci (školarcima), važno je ne opterećivati ih s previše odgovornosti i
ne davati im zadatke za odrasle. Sjetite se da, iako su se okolnosti promijenile i iziskuju više
truda od ukućana, dijete ostaje dijete. Dajte im razvojno primjerene zadatke (poput
pospremanja sobe i sl.), kako bi i oni imali osjećaj da pomažu i doprinose rješavanju situacije.

Pokušajte zajedno s djecom smisliti ugodne aktivnosti, igre i načine druženja. Nakon
potresa važno je zaokupiti dječju maštu i pomoći im da ne razmišljaju o onome što se
dogodilo. Ovime se vraća i osjećaj normale. Kada se strahovi izazvani potresom smire,
dopustite da djeci povremeno bude i dosadno jer ćete time potaknuti njihovu kreativnost.

Brinite o sebi i svojem zdravlju. Da bismo vam u tome pomogli, sastavili smo članak na ovu
temu. Djetetu možete najviše pomoći kada ste i sami smireni. Stoga razgovarajte s rodbinom i
prijateljima o onome što se dogodilo i nemojte se ustručavati razgovora o onome što osjećate.

Međutim, ako se ikada osjećate preplavljenima, ovdje ćete naći korisne brojeve telefona. Na
internetu postoji mnoštvo aplikacija koje mogu pomoći djeci i roditeljima, a mi preporučamo
besplatnu aplikaciju Stella: na hrvatskom je jeziku, a usmjerena je ka zaštiti mentalnog
zdravlja te prevenciji anksioznosti i depresije kod djece i mladih.

Uvijek se možete javiti i nama na e-mail adresu kakosi@ffzg.hr. Dobit ćete stručan i
personaliziran savjet u najkraćem mogućem roku. Srdačan pozdrav od cijele kako si? ekipe
i nemojte zaboraviti da će i ovo proći 🙂

Post Author: kako si?