Site Loader

1. dio: Kako se nositi s nesuglasicama?

 

Situacija pandemije u kojoj se nalazimo dovela je do toga da trenutno trebamo boraviti u svojim domovima, mnogi sa svojim obiteljima. U uobičajenim životnim uvjetima prirodno je da će se javiti nesuglasice u obitelji pa je i u narednom periodu izolacije i pojačane interakcije među ukućanima očekivana i češća pojava neslaganja i prepirki. Međutim, postoje načini na koje se takve situacije mogu ublažiti, a glavni alati mogu biti slušanje, dogovor i kompromis.

U obiteljima se zna događati da su različitim generacijama različite stvari važne. Tako roditeljima primjerice može biti važnije očistiti stan, urediti dvorište i skuhati ručak, dok je adolescentima možda važnije iskoristiti vrijeme za spavanje, nadoknađivanje propuštenih serija ili bavljenje nekim hobijem za kojeg do sada nisu imali vremena. Česti je izvor nesuglasica u obitelji  kad se potrebe jednog člana kose s potrebama drugog člana. Važno je da ukućani iskomuniciraju jedni drugima ono što im je važno i na taj način postave granice ponašanja koje su im prihvatljive. Isto kao što djeca imaju pravo izraziti svoje potrebe, želje i osjećaje, tako je važno da saslušaju potrebe, želje i osjećaje svojih roditelja. Pri tome treba zapamtiti da drugu osobu moramo zaista slušati sa zanimanjem, kako bismo razumjeli što nam želi reći, a ne kako bismo čim osoba dovrši rečenicu „skočili“ na protuargument.

Kod pojave nesuglasica važno je otvoreno iskomunicirati ono što nas kod druge osobe smeta, ali da je pri tome ne napadamo. Ali kako to postići?

KOMUNIKACIJA JE KLJUČ – Način komunikacije koji može biti vrlo koristan u situacijama neslaganja zove se ja-poruke. Ja-poruke, kao što i sam njihov naziv govori, temelje se na tome kako se osjećaš i kako ponašanje druge osobe utječe na tebe. Njihova je glavna svrha povećati vjerojatnost da će druga osoba čuti kako se osjećaš, što ti smeta, koje su tvoje potrebe. S druge strane, često smo kod nesuglasica s obitelji naviknuli koristiti ti-poruke. Ti-poruke usmjerene su na drugu osobu i njima izražavamo što mi mislimo o tome kakva je druga osoba. Često na taj način generaliziramo o osobi, tj. ne usmjeravamo se na njeno konkretno ponašanje, već govorimo o njezinim osobinama i zbog toga ljudi takve poruke vrlo lako dožive kao osobni napad.

Ja-poruke sastoje se od tri dijela:

1) Opis toga kako se osjećaš

2) Opis konkretnog tuđeg ponašanja

3) Opis tvoje želje ili potrebe

Zamislimo situaciju u kojoj mama želi razgovarati sa sinom, a on se istovremeno dopisuje sa svojim prijateljima. Njezino izražavanje može ići u dva smjera:

Ti-poruka: „Stalno gledaš u taj mobitel i ništa me ne slušaš, makni se s njega dok govorim, nikamo ti neće pobjeći!“

Ja-poruka: Osjećam se zanemareno (1) kada gledaš u mobitel dok razgovaramo (2) i voljela bih kada bi mogao obratiti pažnju na mene dok govorim (3).

Važno je napomenuti da korištenje ja-poruka ne znači da ćemo automatski dobiti od druge osobe ono što želimo, ali na taj način ipak povećavamo šansu da će druga osoba zaista čuti to kako je nama, što može biti prvi korak ka postizanju dogovora. Osim izražavanja vlastitih osjećaja, važno je i drugu osobu pitati kako je njima, nije dobro podrazumijevati da znamo kako je drugoj osobi i zašto se ponaša na određeni način. Dodatan izvor teškoća u komunikaciji u situacijama neslaganja često je i traženje krivca za situaciju. Ako je netko u pravu, a drugi u krivu, znači da postoji pobjednik i pobijeđeni, što nije pozicija iz koje je lako postići dogovor. Umjesto traženja krivca, što nije konstruktivno za rješavanje problema, treba se usmjeriti na traženje dogovora koji će svima odgovarati. Pri tome treba biti zaista spreman na uviđanje vlastitog doprinosa situaciji i otvoren za postizanje kompromisa.

Primjer situacije sukoba, kakvu ste možda i imali u svojim domovima ovih dana, može izgledati ovako:

– Mama kreće usisavati u 8 ujutro, a zna da sin liježe puno kasnije od nje i budi se obično oko 10 ili 11 sati. Na to sin izlazi iz sobe.

Situacija 1:

Sin: Zašto mi ovo radiš? Tebe boli briga za to što ja spavam. Kada ti legneš spavati navečer ja moram biti tiho, a ti meni ovako. Baš si bezobzirna!

(Najprije je sin postavio optužujuće pitanje, bolje je izbjegavati riječ zašto jer se često doživljava kao napad; osim toga, umjesto da se usmjerio samo na konkretnu situaciju usisavanja, on opisuje mamu kao bezobzirnu.)

Mama: Ja sam bezobzirna?? Ako sam ja bezobzirna, ti si onda lijen! Nikada ništa ne radiš, ne bi te ubilo da malo mrdneš prstom. Najlakše je samo spavati do tri popodne!

(Mama se osjeća napadnuto te stoga i ona opisuje sina kao lijenog, a ne opisuje neko njegovo konkretno ponašanje. Nadalje, treba izbjegavati ekstremne izjave poput nikad, uvijek, stalno i sl., takve riječi mogu nam biti znak da pretjerujemo i da situacija vjerojatno nije zaista takva. Osim toga, kada mama kaže „mrdneš prstom“, time ne izražava nikakvu svoju konkretnu potrebu – bilo bi bolje reći npr.: Voljela bih da preuzmeš na sebe usisavanje stana i pranje suđa. Na kraju kaže da je najlakše spavati do tri popodne, a sin spava do 11 pa se takvim pretjeranim izjavama dodatno potpiruju nesuglasice.)

Sin: Ajde molim te, kad sam ja zadnji puta spavao do 3 popodne?? A nije istina ni da ništa ne radim po kući! Jučer sam oprao suđe. Ti nemaš pojma o čemu pričaš! Zašto me jednostavno ne možeš pustiti na miru…

Vidimo da situacija brzo može eskalirati od konkretnog ponašanja buđenja radi usisavanja do toga da je sin lijen a mama bezobzirna. Sada možemo prikazati kako se situacija može drugačije odviti:

Situacija 2:

Sin: Mama, osjećam se frustrirano kada usisavaš kuću dok ja još spavam i volio bih kada bi pričekala dok se ne probudim, oko 10, 11 sati.

Mama: Meni je žao što sam te probudila, ali ja danas imam u planu očistiti cijeli stan i još skuhati ručak. Nisam mogla čekati dok se ne probudiš. Voljela bih da mi pomogneš i preuzmeš neke kućanske poslove pa onda drugi puta neću morati krenuti čistiti tako rano.

Sin: Okej, ako će to značiti da mogu na miru spavati do kad želim, idući put ću ti pomoći. Ali molim te mi najavi ranije pa da se dogovorimo što ja točno trebam raditi.

U ovoj situaciji majka i sin razgovarali su o konkretnom problemu i nisu napadali jedni druge. Sin je izrazio da mu je važno naspavati se, a mama da joj je važno da ne obavlja sve kućanske poslove sama.

Za kraj, treba imati na umu da je za rješavanje situacija nesuglasica u obitelji potrebno biti iskreno otvoren za dogovor i ostaviti po strani potrebu da budemo „u pravu“. Ovakve vještine komuniciranja u obitelji teško je postići preko noći i potrebno ih je vježbati na svakodnevnim situacijama. Međutim, jednom kada ih usvojite mogu vam postati koristan alat za nošenje sa sukobima, pa čak i u ovim napetim vremenima.

 

A ŠTO AKO ŽIVIM U DISFUNKCIONALNOJ OBITELJI?

Neki među nama žive u obiteljima čiji svakodnevni problemi nadilaze obične nesuglasice, tu u prvom redu mislimo na obitelji u kojima ukućani trpe različite oblike zlostavljanja. Ako netko takav čita ovaj tekst, želimo reći da ne moraš kroz to prolaziti sam ili sama i da postoje ljudi koji ti čak i u ovakvim vremenima mogu i žele pomoći. Možeš nazvati telefonsku liniju Hrabrog telefona, koji zbog trenutne situacije u zemlji radi skraćeno, svakim radnim danom od 9 do 15 sati na broj 116 111. Osim toga, postoji i chat Hrabrog telefona na njihovoj web stranici na koji se možeš javiti svakim radnim danom od 15 do 19 sati, a tu je i opcija savjetovanja putem E-maila savjet@hrabritelefon.hr . Roditelji se mogu sa svojim brigama javiti na broj 0800 0800.

 

Za više o ovoj temi pogledajte i naš video u suradnji sa srednja.hr: Kako preživjeti obitelj u doba korone?

 

Post Author: Kako si?